Sudovi u okviru državnog sistema imaju različito uređenje od države
do države, ali se generalno pravi razlika između prvostepenih i
drugostepenih (apelacionih)
sudova, tj. sudova koji primarno rešavaju stvar i sudova koji rešavaju
po pravnom leku, tj. žalbi. Najčešće postoji i treći stepen u vidu
vrhovnog suda države, koji je obično kasacionog karaktera i ne ulazi u činjenično stanje. Mogu postojati i izdvojeni vojni sudovi sa sopstvenom hijerarhijskom organizacijom. Postoji tendencija specijalizacije sudskih organa (to kao tradicija postoji u Velikoj Britaniji) prema vrsti spora, što ima za cilj efikasniji rad sudova. Prema opšteprihvaćenim standardima, sudovi moraju biti nezavisni od spoljašnjih uticaja i suditi isključivo po ustavu i zakonima.
Optuženom za kršenje zakona sudi se na sudu, na kojemu presuđuje državni službenik kojeg zovemo sucem. Sud razmatra dokaze i protiv optuženika i u njegovu korist. Ako ga sud proglasi krivim može mu i odrediti kaznu.
Nema komentara:
Objavi komentar